Fakultet koji postaje drugi dom! Upisujući Islamski pedagoški fakultet u Bihaću nisam ni slutila da ću, pored mnoštva znanja i vještina, imati priliku pronaći drugi dom. Profesionalnost, stručnost, znanje i kompetentnost profesora i asistenata ove ustanove je nemjerljiva; svako od njih ulaže maksimum svog vremena i nesebično dijele svoja znanja i iskustva koja studentima puno znače. Međutim, ono što ovaj fakultet čini posebnim i drugačijim jeste što se, pored navedenog, profesori, asistenti i ostalo osoblje fakulteta trude da u svakom momentu budu na raspolaganju svim svojim studentima u vidu podrške, pomoći, razgovora, savjeta brinući se o njima kao o svojoj djeci. Naš fakultet brine kako za stručno usavršavanje i sticanje znanja, tako i za duhovni napredak i zdravlje sviju nas. Zajedničko obavljanje namaza, zajednički iftari, mnogobrojne tribine, predavanja, seminari i praksa upotpunjuju sliku fakulteta: znanje, zajedništvo, stručnost i međusobno pomaganje. Upitao je Musa, alejhi selam: „Gospodaru, koji Te se robovi najviše boje?” Reče: “Najučeniji.” (Sunenus-salihin, 183)

Upisah ovaj fakultet iz jednog prostog razloga, zbog islamske komponente. Vjerovatno bi se mnogi upitali kakve veze islamska komponenta ima sa fakultetom, sa obavezama, sa predmetima i sl. Reći ću vam zašto. Islam čovjeka uči da mora sebi stavi u obavezu učenje, nauku, traženje znanja i sve ono što se može svrstati u ajet: Uči, čitaj u ime Gospodara svoga! Kada profesor i student shvate ovo, dobit ćemo perfektnu kombinaciju jer, kada govorimo o profesorima onda bismo morali reći da je vrlo bitno znati prenijeti svoje lično znanje, na jednistven način, kako bi studentima sve to bilo zanimljivo. Moje mišljenje da većina profesora radi izvanredan posao oko prenošenja znanja. Međutim, ako čovjek nema ličnu kulturu koju u svijet ponese kada odraste i ne odvoji se na taj način od svoje porodice, takav čovjek može biti i najučeniji, ali na polju prenošenja znanja će zakazati. Naši profesori su i na tom polju iznad drugih, jer više rade za onaj svijet, nije im bitno to što su stariji od nas, što su mnogo učeniji, i dalje će se prema nama odnositi kao da su nam prijatelji, a ne profesori. I to je ono što naš fakultet čini jednom zdravom okolinom i mjestom za koje možemo reći: „osjećam se kao kod kuće.“ Sve u svemu, naš rad se temelji na tome da imamo mnogo više od samog znanja, a to su vrline koje ne možemo naučiti čitajući knjige, već gledajući u naše uzore koji će nam pokazati na ličnom primjeru šta to znači biti čovjek!

Islamski pedagoški fakultet je spoj nauke i vjere i kao takav za mene predstavlja svojevrstan balans za izgradnju zdrave i produktivne ličnosti. Kroz četiri godine sam imala priliku da izgradim svoje znanje iz oblasti socijalnog rada, psihologije i pedagogije paralelno sa vjerskim naukama, a zahvaljujući našim profesorima i asistentima koji su nesebično dijelili svoja znanja, vještine i iskustva. Kao studenta raduje me činjenica da naš fakultet organizuje razne vannastavne aktivnosti, od studentskih izleta do prigodnih ramazanskih iftara i druženja. To je također mjesto gdje su se rodila životna prijateljstva, te će me za ovu ustanovu pored stečenog znanja vezati posebne emocije.

Konačno je došao i taj dan, pakujem kofere, slažem svoju najljepšu odjeću, pakujem najdražu knjigu koju sam dobila još u osnovnoj školi od meni drage osobe i još poneku sitnicu. Zanimljivo je kako čovjek kada odlazi sve svoje može staviti u jedan ili dva kofera, a mislimo da smo bogati, čudno zar ne?! Dolazim na autobusku stanicu i kupujem kartu za Bihać, u jednom smjeru, a iza sebe ostavih uplakanu i zabrinutu majku. Ne bih mogla tačno opisati kako sam se tad osjećala, bio je to mix emocija, koje su kolale mojim tijelom. U jednom trenutku sam bila zabrinuta, tužna jer odlazim u drugi grad, u kojem nikog ne poznajem, a još me više zabrinjavalo kako ću se snaći na fakultetu (desetine pitanja su se provlačile kroz moje misli, poput onih „to je teško, meni dosta nepoznato, to više nije srednja škola, sad ćeš biti sama u nepoznatom gradu,...itd.), a opet s druge strane, bila sam sretna jer to je ono što sam oduvijek željela – škola, obrazovanje, učenje, zanimanje. To su otprilike ona pitanja i upitnici koji su mi bili u glavi, dok sam putovala. Nakon višesatne vožnje, stižem na bus stanicu u Bihaću, a dalje do internata (u kojem ću stanovati) nastavila sam taxijem. Kada sam stigla do fakuleta eh, već tada su me obuzele neke lijepe i tople emocije, iz dna duše osjećala sam smiraj i sigurnost. Otišla sam u prostorije internata i smjestila sam se u jednu od mnogobrojnih soba, a već drugog dana došla mi je i cimerka, s kojom ću zajedno tu stanovati godinu dana. Od tog mog prvog dolaska u Bihać i na fakultet, sve se u mom životu promijenilo, nabolje, naravno! Trebalo bi mi mnogo hartije i pera da napišem sve od prvih predavanja, kolokvija, završnih ispita, zatim odlazaka na zajedničke fakultetske izlete, zajedničkih obroka u restoranu našeg fakulteta, zatim dočekanih i ispraćenih sehura i iftara, a naposljetku i svih divnih ljudi koje sam upoznala u tom okruženju. Sada evo, kada sam došla do samog kraja svog studija na Islamskom pedagoškom fakultetu, opet u svojoj nutrini osjećam iste one treptaje i ubrzano lupanje srca, kada mi neko spomene da uskoro odlazim s fakulteta, iz internata, da se rastajem sa svim tim krasnim i plemenitim insanima. Došla sam do posljednje faze obrazovanja na ovom stepenu, pišem diplomski rad, a osjećam tugu i žal u srcu, jer znam da je tu kraj. Da budem realna, naravno, kroz ove četiri godine, bilo je i negativnih i teških trenutaka, pogotovo na početku, ali to nije ništa u odnosu na ono što sam dobila i što sam postala zrelija, sposobnija i samostalna osoba. Znanje koja sam dobijala i crpila od uvaženih alima i znalaca, zatim mnoga druga pozitivna iskustva što obilježiše, slobodno mogu reći, najvažniji dio moga života. Ovdje ću stati, jer svoje emocije i osjećaje teško da mogu zaustaviti niti mogu sve napisati, puno je toga iza mene, vjerujte mi. Ove riječi neka djelimično opišu moje studentske dane na IPF-u, a u mom srcu one su odugovječene, još od onog prvog dana, kad sam došla tu.

Velika mi je čast što sam dio ustanove kakva je Islamski pedagoški fakultet. Osjećam se veoma zahvalno što imam priliku da studiram u okruženju kakvo pruža IPF. Biti student na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću znači provoditi vrijeme sa profesorima koji nesebično prenose svoje znanje i prema studentima se odnose sa punim poštovanjem. Profesori i asistenti koriste svaku priliku da nas, studente, motivišu i budu naš "vjetar u leđa" kako bismo postali što uspješniji i korisniji zajednici u kojoj se nalazimo. Najvažnije od svega jeste da nas uče univerzalnim ljudskim vrijednostima i na taj način bivaju naša podrška, posebno u današnjem vremenu u kojem čovjek najviše teži ka materijalnim dobrima. U ustanovi kakva je Islamski pedagoški fakultet, studenti imaju priliku steći znanja iz raznih oblasti, ali isto tako i biti dio raznih aktivnosti te na taj način osnažiti sebe kao ličnost. Islamski pedagoški fakultet od mene čini osobu koja želi biti uspješna i kojoj je cilj, prije svega, postizanje dobra, kako u zajednici, tako i šire.

Nalazeći se na raskrsnici života, moj izbor je bio Islamski pedagoški fakultet. Pružajući mi pregršt novih znanja, iskustva, poznanstva i kreirajući me u asertivnu i uspješnu osobu danas kao apsolvent ponovo biram Islamski pedagoški fakultet za neke nove životne uloge!